U našoj školi zauvijek je ostalo prazno jedno mjesto u učionici, u jednoj klupi 7.c razreda…otišao je naš Noa, naš prijatelj, učenik, naš hrabri borac s najvećim osmijehom i najtoplijim očima na ovome svijetu…ostajemo nijemi i bez odgovora, nema riječi i ništa od ovog napisanog nije dovoljno ni dostojno tuge i boli koju sada osjećamo…ali veća i jača od njih je Tvoja snaga, prijateljstvo, hrabrost i ljubav koju si imao i koju si nam ostavio, dragi naš Noa. Mjesto u školskoj klupi ostat će prazno, ali naša srca si zauvijek ispunio svojom dobrotom.
Ponosni smo i zahvalni što si bio s nama. Naučili smo od Tebe više nego iz svih udžbenika i više nego od najvećih učitelja. Nikada Te nećemo zaboraviti. Uzdignut ćemo svoja srca i poglede prema Nebu, jer znamo da si Ti ondje, u Vječnosti. S anđelima.
Volimo Te i čuvamo u srcima. Tvojoj obitelji izražavamo iskrenu sućut. Ljubav prema Tebi, požrtvovnost i snaga mame Antonije inspiracija su i uzor svima nama.
