Djeca uče ono s čim žive
Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.
Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.
Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.
Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.
Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.
Ako dijete živi s dijeljenjem, uči o velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči se da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.
Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.
S čime živi Vaše dijete ?
Dorothy Law Nolte
(iz knjige Revolucija u učenju- Kako promijeniti način na koji svijet uči – Gordon Dryden, Dr. Jeannette Vos , Educa, Zagreb 2001., str. 104.)
ODGOJNI STILOVI
Dolje su navedena četiri odgojna stila. Prepoznajte koji je Vaš. Za svaki odgojni stil navedena su tipična ponašanja roditelja koja rezultiraju utjecajem na ponašanje djeteta.U životu nema čistog odgojnog stila, on je često kombinacija navedenih. O uspješnosti odgoja svakog djeteta ovisi koji je odgojni stil prevladao, prevagnuo kod roditelja. Vi kao roditelj najbolje poznajete svoje dijete i stoga je bitno da izgradite odgojni stil u onom omjeru navedenih što mislite da će biti najprikladniji s obzirom na osobnost Vašeg djeteta. Ne postoji čarobni štapić,niti savršeni odgojni predložak, Vi ga morate kreirati sami poštujući vlastitu i djetetovu individualnost.
- „Činjenica je da svatko od nas, ponaosob, mora pronaći svoj vlastiti način postupanja, način koji je najuspješniji i za nas i za našu djecu…“ (J.Jull, Vaše kompetentno dijete)
AUTORITARNI STIL ODGOJA
Roditelji kod kojih dominira ovaj odgojni stil su :
- vrlo strogi i zahtjevni
- disciplinu ostvaruju prijetnjom i kaznom (fizičkom)
- pokazuju malo topline prema djeci (prevladava hladna odgojna atmosfera)
- dijete uglavnom kritiziraju, zastrašuju, ističu njegove negativne osobine
- cijene poslušnost, poštivanje svoje uloge roditelja i tradicije
- komunikacija je jednosmjerna, ispravno je ono što roditelj kaže bez obrazlaganja stavova i odluka- dominantan oblik komunikacije je zapovijed
- svojim ponašanjem „proizvode“ kod kuće poslušnu osobu (dijete) koje je vani ili buntovna i netolerantna osoba ili krajnje povučena i preplašena osoba.
Djeca autoritarnih roditelja najčešće su :
- povučena
- nesigurna
- nedostaje im spontanosti
- djevojčicama nedostaje motivacije za bolje rezultate
Dječaci su u svojoj nesigurnosti najčešće agresivni.
RAVNODUŠNI / INDIFERENTNI STIL ODGOJA
Roditelji kod kojih dominira ovaj odgojni stil su :
- usredotočeni na sebe
- ne zanima ih previše što se događa s njihovim djetetom
- izbjegavaju dvosmjernu komunikaciju
- nemaju volje za bavljenje odgojem vlastitog djeteta (obično očekuju da će njihovu djecu odgojiti škola), oni uvijek imaju „važnijih“ poslova
- djeci daju previše slobode i ne razgraničavaju liniju između dobrih i loših postupaka
- ne pružaju djetetu dovoljno topline,osjećaja sigurnosti i zaštite.
Djeca ravnodušnih roditelja najčešće su :
- promjenjivog raspoloženja
- nemaju kontrolu nad svojim ponašanjem/ postupcima
- ne zanima ih škola- često ju napuštaju
- sklonija su delikvenciji- bijeg traže u različitim oblicimaovisnosti.
NEKOLIKO SAVJETA
- BUDITE DOSLJEDAN RODITELJ
Uspješan roditelj je dosljedan. On zna djetetu odrediti jasne granice.
Brojni roditelji odustaju od svojih zahtjeva, jer njihovo provođenje traži više energije i vremena nego što su oni spremni dati. Dijete postupno shvati da se ne mora pridržavati roditeljskih zahtjeva jer ih se ne pridržava ni sam roditelj.
Ako se sami ne pridržavamo granica koje smo odredili zašto da ih se pridržava naše dijete ?
Razmislimo dobro jesu li naši zahtjevi vrijedni truda, jesmo li u njihovo provođenje spremni uložiti potrebnu energiju. Ne treba ih izricati olako! Kad dobro razmislimo i kada smo sigurni da su nužni,onda ih moramo i provesti.
- POŠTUJTE DRUGOG RODITELJA – BRAČNOG PARTNERA /OSOBU S KOJOM ODGAJATE DIJETE
Pred djetetom ne bismo trebali omalovažavati ili mijenjati odluke drugog roditelja, čak i onda kada se s njima u potpunosti ne slažemo. Dogovorite se s bračnim partnerom koja će zajednička pravila vrijediti u ophođenju prema djetetu. Roditeljsko međusobno svađanje i omalovažavanje negativno utječe na dijete, na taj način slabi roditeljski autoritet. Svađe su neizbježne i sastavni su dio obiteljskog života, ali svađe se ne smiju odvijati pred djecom.
- POHVALE SU JAKO BITNE
Pohvalite svoje dijete jer je djetetu potrebna povratna informacija. Pohvalama pomažemo djeci za izgrade samopouzdanje, dajemo im osjećaj da cijenimo ono što rade.
Odgoj nisu samo naredbe, kazne, zabrane i prigovori.
Odgoj su i pohvale, poticaji, podrška, priznanje, razumijevanje, ohrabrivanje.
Čovjek kao biće ima potrebu za stalnim dokazivanjem, stoga je bolje da ga djetetu date upravo Vi pohvalama za dobru ocjenu, lijepo ponašanje, dobro spremljenu sobu nego da mu potvrdu daju vršnjaci za negativne obrasce ponašanja kao što su pušenje, bježanje s nastave, sitne krađe i slično.
- NE PREODGAJAJMO SVOJU DJECU- VOLIMO IH
Razvojna psihologija otkrila je kako djeca prihvaćaju savjete, zabrane, upute, kritike svojih roditelja gotovo bez prigovora do svojih deset godina. Do tada su roditelji trebali usaditi svijest o pravilima prihvatljivih oblika ponašanja. Vrlo je teško to postići zakašnjelim odgojem ili preodgojem. Tada je mudrije prihvatiti dijete onakvim kakvim ono je i naglasak staviti na njegove pozitivne strane, vrline.
U pubertetu koji je sam po sebi osjetljivo razdoblje kasno je i štetno popravljati propuste učinjene u ranom odgoju.
Priredila pedagoginja Anita Katinić, prof.